Rezultati natječaja IGRAČKA U SRCU

Inspirirani hrvatskom tradicijskom kulturom, Hrvatska matica iseljenika, Zaklada hrvatskih studija iz Sydneya te Hrvatska škola Boston proveli su prošle školske godine natječaj IGRAČKA U SRCU i to u četiri kategorije: likovnoj, fotografiji, multimediji i literarnoj. Natječaj je bio namijenjen djeci i mladima u dobi od 5 do 18 godina, a pristigle radove pregledali su stručni ocjenjivači, a zatim i stručno povjerenstvo Hrvatske matice iseljenika zaključivši redoslijed za svaku kategoriju.
U kategoriji literarnih radova odlično drugo mjesto osvojio je Luka Puljić, učenik 4. r. iz nastavnog mjesta Frankfurt – Heddernheim, za rad Omiljena igra moje bake.
Svi sudionici natječaja dobit će zahvalnice, a pobjednički radovi bit će izloženi u sklopu završne aktivnosti multimedijalnog projekta IGRAČKA U SRCU koja će se održati 4. prosinca 2018. godine u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu.
Našem učeniku Luki od srca čestitamo na ovoj vrijednoj nagradi i zahvaljujemo na promociji naše koordinacije.


Omiljena igra moje bake
Moja baka Ružica rođena je jako davno. U šali volim reći da je rođena skoro na početku prošlog stoljeća. Točan datum njenog rođenja je 12.06.1933. godine.
Baka je rođena u velikoj obitelji u kojoj se živjelo u zajednici. U jednoj kući živjela se dva brata sa svojim obiteljima, ukupno osamnaest članova. Meni je teško zamisliti kako je to izgledalo. Toliko osoba u jednoj kući! Sigurno znam da nije svatko imao svoju sobu!
Baka već duže vrijeme živi s nama u Njemačkoj jer bi u Hrvatskoj bila sama i često mi priča kako je to bilo kad je ona bila mala.
Njeno djetinjstvo se posve razlikovalo od moga. Nije bilo mobitela, igrica i igračaka.
Živjelo se jako skromno i djeca su imala svoje obaveze, male poslove, koje su morali napraviti. Iako joj djetinjstvo sigurno nije bilo lako, baka uvijek priča vesele priče. Priča o igrama, druženju, pjevanju i plesanju kola.
Jednu igricu je i mene naučila. Igrica se zove Prstenjak i bila je bakina omiljena igra dok je bila mala. Igra se tako da se komadić nečega sakrije u ruci, skriva se iza leđa, a zatim se stisnute šake pokažu i treba pogoditi u kojoj se ruci skriva sakriveni predmet. Baka i ja ponekad igramo zajedno ovu igru.
Ponekad se pitam kako se baka osjeća u tuđoj zemlji čiji jezik ne razumije ili nedostaju li joj njene sestre, braća i prijateljice. Kad to pitam baku, uvijek mi odgovori da je ona sretna s nama, da joj je lijepo i da je dobro što nije sama. Baka isto kaže da se ponekad zaželi dragih ljudi i onda ih nazove i razgovara s njima.
Meni je jako drago da je baka s nama, da sam svaki dan s njom i da mogu uživati u njenim pričama i poslasticama koje nam ponekad pripremi.

Leave a Reply